 |
 |
| Da li na bilo koji način koristite eterična ulja? |
|
|
 |
 |
|
| U otrovnost i lekovitost biljaka
uverio se preko raznih životinja, najpre preko onih koje je
pripitomio. Sa druge strane, tražeći sebi leka od raznih bolesti
koje su ga snalazile, čovek je naučio da se koristi rastinjem
u svojoj okolini. Danas je van svake sumnje tvrdnja da je lečenje
lekovitim biljem veoma stara disciplina, kao i da se istorija
poznavanja lekovitog bilja podudara sa istorijom medicine i
farmacije. |
Prve pisane spomenike o upotrebi
bilja za lečenje pronalazimo kod Kineza. Imperator Kin-Nong
je 3000 godina p.n.e poznavao oko 100 lekovitih biljaka.
Jedno od najstarijih klasičnih medicinskih dela stare Kine je
Pent-Sao koje je napisano 2500 godina p.n.e i sastavljeno je
od 52 knjige. Od tog broja dve knjige posvećene su biljnim lekovima.
Indija je, zahvaljujući svojoj bogatoj flori, vekovima bila
glavni izvoznik začina, droga i boja. U Vedama, induskim svetim
knjigama spominju se mnogi biljni lekovi: karmadom, ajovan i
dr. Iduski sveštenici bili su prvi lekari i apotekari i tu veštinu
prenosili su najsposobnijima među sobom.
Egipćani su takođe poznavali mnoge droge. Upotrebljavali su
žalfiju, majoran, nanu, lincuru, pelen, ricinusovo ulje i druge
biljke još 1500 godina p.n.e., a takođe su poznavali i veštinu
destilovanja mirisnih voda i parfema. |

Crtež iz starog Egipta |

Dioskrid |
Za vreme Grka i Rimljana farmacija se postepeno oslobađa
religije i misticizma i postaje deskriptivna i eksperimentalna
disciplina. Najpoznatiji lekari toga doba su Hipokrat
- otac medicine, Dioskrid, Herodot i Teofrast sa svojom
"Istorijom bilja".
Pod vladavinom rimskih kraljeva lekarsku dužnost vršile
su starešine porodica, a kasnije, do Cicerona, oslobođeni
robovi. |
| |
|
|
|
|
|